Od razumijevanja ka zagovaranju

Zašto je zagovaranje legitimna politička uloga Grada Sarajeva

U političkom sistemu Bosne i Hercegovine često se podrazumijeva da institucija vrijedi samo onoliko koliko ima izvršne ovlasti. Sve ostalo se posmatra kao sporedno, simboličko ili suvišno. Takav pogled je ne samo pogrešan, nego i opasan.

Grad Sarajevo nema nadležnosti nad ključnim socijalnim i ekonomskim politikama. Ali ima legitimnu ulogu zagovarača javnog interesa. Ta uloga nije improvizacija niti politička taktika - ona je nužna posljedica složenog i fragmentiranog sistema vlasti.

U sistemu u kojem su ovlasti rasute, neko mora preuzeti odgovornost da povezuje, imenuje probleme i vrši pritisak u ime građana. Ako to ne radi Grad, onda se politički prostor prepušta isključivo onima koji već imaju moć, budžete i instrumente odlučivanja.

Zagovaranje nije suprotno institucionalnoj kulturi. Ono je njen sastavni dio. Javne inicijative, zaključci, preporuke i politički stavovi Grada nisu zamjena za odluke Kantona, ali su korektiv koji podsjeća da politika ima posljedice.

Uloga Grada nije da upravlja sistemima koje ne kontroliše, nego da stalno podsjeća da ti sistemi postoje zbog građana, a ne obrnuto.

Javna riječ kao politički alat

U političkoj kulturi koja često favorizira tišinu, kompromis bez sadržaja i izbjegavanje konflikta, javna riječ se nerijetko doživljava kao rizik. Govoriti jasno, argumentirano i javno o problemima znači preuzeti odgovornost – i otvoriti se kritikama.

Ali za instituciju poput Grada Sarajeva, javna riječ je jedan od najvažnijih alata.

Grad nema mogućnost da naredi Kantonu promjene. Ali ima mogućnost da oblikuje javni diskurs. Da odredi koje teme su legitimne, koje su potisnute i o čemu se mora razgovarati. Kada se gradske institucije povuku iz javnog prostora, taj prostor ne ostaje prazan. Popunjavaju ga površne interpretacije, populizam ili potpuna ravnodušnost. U takvom ambijentu, socijalna pitanja najčešće ostaju bez glasa.

Zato smatram da je obaveza političkih predstavnika Grada da koriste javnu riječ odgovorno, ali uporno. Ne da dramatizuju, nego da objašnjavaju. Ne da obećavaju, nego da zahtijevaju odgovornost od nadležnih.

Javna riječ sama po sebi ne mijenja sistem, ali bez nje se sistem nikada ne mijenja.

Od inicijative do pritiska: gdje počinje politička odgovornost

Jedna od čestih kritika prema gradskim inicijativama jeste da one “nemaju obavezujuću snagu”. To je tačno u formalnom smislu. Ali politička snaga ne proizlazi uvijek iz pravne obaveznosti.

Inicijativa je početak političkog procesa. Ona postavlja pitanje, definiše problem i traži odgovor. Kada se inicijative sistematski ignorišu, to postaje politička činjenica sama po sebi - činjenica o odnosu nadležnih institucija prema građanima.

Uloga Grada nije da se zadovolji pukim usvajanjem inicijative, nego da prati šta se s njom dešava. Da javno pita: da li je razmatrana, zašto jeste ili nije prihvaćena, i kakve posljedice ima ignorisanje tih prijedloga.

Politički pritisak ne mora biti konfliktan. On može biti dosljedan, argumentiran i javan. Upravo takav pritisak je najteži za ignorisati. Odustajanje nakon prve inicijative nije institucionalna korektnost. To je politička pasivnost.

Granice funkcije i granice odgovornosti

U političkom životu često se granice funkcije pogrešno tumače kao granice odgovornosti. Ako nešto nije formalno u opisu posla, smatra se da se o tome ne treba govoriti. Takav pristup vodi u institucionalnu šutnju.

Kao zamjenik gradonačelnika, imam jasno definisane granice ovlasti. One su zakonske i nepromjenjive bez reforme sistema. Ali odgovornost koju osjećam prema građanima ne završava na tim granicama.

Odgovornost znači koristiti poziciju da se artikulišu problemi, čak i kada rješenja nisu u vašim rukama. Znači preuzeti rizik javnog govora, umjesto sigurnosti tišine.

Granice funkcije su stvar prava. Granice odgovornosti su stvar političkog i ličnog izbora.

Ako se politika svede samo na ono što je formalno dopušteno, onda ona prestaje biti alat društvene promjene i postaje puka administracija.