Protesti i činjenice

Nakon gostovanja ministra saobraćaja Adnana Štete na Federalnoj televiziji (emisija Plenum), mnoge stvari su postale jasnije i šira javnost je mogla čuti cjelovit kontekst onoga što se dešavalo u sektoru javnog prevoza posljednjih godina.

GRAS je godinama bio sistemski zapušten, finansijski devastiran i tehnički urušen. Nije riječ o problemu koji je nastao jučer. Riječ je o naslijeđenom stanju koje je podrazumijevalo zastarjelu flotu, dugove, infrastrukturnu neobnovljenost i ozbiljan gubitak povjerenja građana. U takvom kontekstu ministar Šteta započeo je proces stabilizacije i modernizacije - od obnove tramvajske pruge, nabavke novih vozila, restrukturiranja poslovanja, do finansijske konsolidacije preduzeća.

Napravljen je mjerljiv i značajan pomak u odnosu na stanje u kojem je javni prevoz bio doveden gotovo do kolapsa. Upravo zato je važno da se o odgovornosti i sigurnosti govori na temelju činjenica i konteksta, a ne parcijalnih interpretacija.

U tom smislu, želio bih da se osvrnem na neke od zahtjeva protestanata koji su javno objavljeni, uz poštovanje prava na protest, ali i uz obavezu da javnosti ponudimo pravno i činjenično utemeljen odgovor.

Pozitivno je i ohrabrujuće što mladi ljudi žele da učestvuju u demokratskom procesu. Društvo u kojem mladi postavljaju pitanja, traže odgovornost i javno izražavaju stavove jeste živo i demokratsko društvo. To je vrijednost koju treba njegovati, a ne potiskivati.

Istovremeno, demokratsko učešće podrazumijeva i razumijevanje načina na koji funkcionišu institucije, pravni sistem i ljudska prava - uključujući i pravo na pravično suđenje, zaštitu privatnosti i pretpostavku nevinosti. Kritičko mišljenje je važno. Ali jednako je važno da se ono zasniva na činjenicama i zakonima.

Prvo, tvrdnja da rad Skupštine Kantona Sarajevo nije javan jednostavno nije tačna. Poslovnik Skupštine KS jasno propisuje da su sjednice javne (član 64). Sjednice se prenose uživo, dostupne su na službenim kanalima, a materijali, zapisnici i stenogrami objavljuju se na web stranici Skupštine. To je standard parlamentarne transparentnosti koji već postoji. Ako postoji potreba da se informacije učine vidljivijim ili lakše dostupnim mladima i učenicima - to je legitimna inicijativa i može se unaprijediti komunikacijski, ali pravni okvir javnosti rada već postoji, a sve sjednice su dostupne i na YouTube kanalu TVSA.

Drugo, zahtjev da biografije ministara i članova Vlade budu javne također se već ostvaruje u praksi. Biografije članova Vlade KS dostupne su na službenoj stranici Vlade. Programi rada, izvještaji i rasprave o imenovanjima prolaze kroz javne sjednice Skupštine. Transparentnost profesionalnog puta i kvalifikacija je standard. Međutim, pozivi da se javno objavljuju “prekršaji” ili podaci iz krivičnih evidencija zahtijevaju ozbiljan oprez. Zakon o krivičnom postupku Federacije BiH i Zakon o slobodi pristupa informacijama jasno štite privatnost i propisuju da se podaci koji mogu štetiti istrazi ili narušiti prava pojedinaca ne objavljuju proizvoljno. Javnost rada ne znači javno etiketiranje bez sudske odluke.

Treće, u vezi sa zahtjevima da se objave snimci videonadzora i drugi dokazi iz istrage, važno je pojasniti pravni okvir. Kada je dokaz dio aktivne istrage, njime upravlja Tužilaštvo. Objavljivanje dokaznog materijala prije okončanja istrage može kompromitirati postupak. ZKP FBiH predviđa da stranke imaju pravo uvida u dokaze u procesnoj fazi, ali ne i da se dokazni materijal objavljuje u javnom prostoru dok traje istraga. Ovo nije pitanje političke volje, nego zaštite zakonitosti postupka. Transparentnost je obavezna, ali ne po cijenu rušenja istrage.

Četvrto, zahtjevi koji se odnose na imenovanja u GRAS-u i javne konkurse. Javni konkursi za rukovodeće pozicije se objavljuju, dokumentacija i kriteriji su propisani. Moguće je dodatno unaprijediti praksu objavom kriterija bodovanja, zapisnika komisija i profesionalnih biografija kandidata, uz poštivanje zaštite ličnih podataka. Ali krivično gonjenje ili zabrana rada u javnom sektoru nisu političke odluke - to su mjere koje proizlaze iz sudskih postupaka i zakonskih sankcija.

Peto, pitanje sigurnosti javnog prijevoza. Nakon nesreće, stari tramvaji su povučeni iz saobraćaja iz predostrožnosti dok se ne utvrde uzroci. To je razumna i odgovorna mjera. Paralelno s tim, istraga treba utvrditi činjenice - bez pritiska, bez politizacije i bez prejudiciranja odgovornosti.

Važno je naglasiti i sljedeće: sudski procesi u pravilu jesu javni, ali zakon predviđa mogućnost isključenja javnosti u određenim situacijama, radi zaštite interesa postupka ili privatnosti. To nije izuzetak od demokratije, nego dio pravnog poretka.

U ovom trenutku najvažnije je da institucije pokažu dvije stvari istovremeno: punu empatiju prema porodicama stradalih i punu posvećenost zakonitom, profesionalnom utvrđivanju odgovornosti. Demokratsko društvo ne funkcioniše kroz pritisak na tužioce niti kroz objavljivanje nedovršenih dokaza, nego kroz zakon, procedure i odgovornost.

Uvijek postoji prostor za unapređenje transparentnosti. Ali moramo razlikovati legitimne zahtjeve od onih koji su već ispunjeni ili onih koji bi, ako bi se proveli na pogrešan način, narušili pravni poredak.

Učešće mladih u javnom životu je snaga svakog društva. Ali demokratija nije samo glasna riječ ili zahtjev - ona je i odgovornost, znanje i razumijevanje procedura koje štite svačija prava.

Zato je važno da, paralelno s građanskim aktivizmom, ulažemo u obrazovanje o ljudskim pravima, funkcionisanju institucija, ulozi tužilaštva i sudova, kao i o granicama između javnog interesa i zaštite privatnosti. Samo tako možemo graditi društvo koje je istovremeno pravedno, transparentno i pravno sigurno.

Mladi trebaju biti partneri u unapređenju sistema. Ali sistem se unapređuje kroz zakon, procedure i znanje - ne njihovim zaobilaženjem.

Povjerenje se ne gradi galamom, nego činjenicama, odgovornošću i dosljednim poštivanjem zakona. Upravo na tome treba insistirati.